Etika vs Zakon u anestetičarskoj praksi
Mevludin Babajić
Sažetak
Riječ etika ima svoj korijen u grčkoj riječi ethos,što znači običaj,naviku,a kao nauka je dio filozofije. Usvakodnevnom životu kada spomenemo tu riječ na umu imamo moralnost,pravičnost i čistoću neke profesije.
Riječ versus u latinskom jeziku znači;naspram,protiv,a njena skračenica vs se koristi u engleskom jeziku.
S obzirom na prirodu posla i mnoge nepredviđene situacije,anestetičar se često nalazi u procjepu između etičkih normi i zakona u okviru kojih pruža zdravstvenu zaštitu. On djeluje u okviru anesteziološkog tima,gdje je anesteziolog vođa istog,ali spomenute nepredviđene i vanredne situacije ga prisiljavaju da ponekad donosi odluke i postupa po svome znanju,a sve zbog benefita pacijenta. U takvim situacijama etika se stavlja naspram zakona,postojećeg,ali promjenjivog (Nula regula sine exceptione!),koji je ponekad previdio česte „vanredne situacije“. Postavlja se pitanje da li mijenjati običaje,tj. praksu,mijenjati zakonska rješenja ili obadvoje. U interesu svih;doktora,anestetičara,ali i pacijenata je da smo što rjeđe u tom „zamagljenom“ prostoru. Jedno je sigurno,kada je unesrećenom ili bolesnom potrebna pomoć,on je i očekuje,od prvog koji mu je zna i ima čime ukazati. Kod urgentnih situacija brzi pregled-gledaj,slušaj,osjeti- traje deset sekundi,tri-četiri minuta bez kisika vode u decerebraciju,a zlatni sat traje samo sat. Ne možemo uvijek čekati onoga koga spominje zakon da bi reagovali,jer bit će prekasno za pacijenta,a tada svaki zakon za njega i njegove najbliže je nebitan.Moramo imati na umu da smo svi mi potencijalni pacijenti.
I ovu oblast je potrebno dodatno urediti poboljšati postojeća zakonska rješenja i praksu,jer su sve češći sudski procesi protiv zdravstvenih radnika znak da nije bitna „dobra namjera“ i etičko postupanje,nego zakonski okvir,kojeg svakako moramo poštovati.
Klučne riječi;anestetičarska praksa,benefit pacijenta,zakonska rješenja.
Uvod
Svako vrijeme nosi svoje breme,kaže narodna poslovica.Pisati o etici i njenom sukobljavanju sa zakonom je,između ostalog, dio bremena zdravstvenih radnika kojeg moraju ponijeti u ovom vremenu,vremenu koje traži znanje,brzinu,efikasnost,ekonomičnost ali i kvalitetnu uslugu.
Etika,kao nauka o moralu,je klasična filozofska disciplina.Njeni korijeni su daleko u ljudskoj historiji i kroz vrijeme se diferencirala za mnoga područja ljudskog djelovanja.Danas etika razmatra ponašanja u obrazovanju, sudstvu, medicini, novinarstvu, itd.
Prvi pisani tragovi uspostavljanja pisanih pravila u ponašanju i radu ljekara vode nas u 2100.g.p.n.e.,kada je Hamurabijev zakonik u Vavilonu regulirao tarife pojedinih hirurških zahvata,ali i propisao sankcije za neuspješne zahvate.(1).
Mnogo godina poslije,u petom vijeku p.n.e.,Hipokrat svojom zakletvom postavlja temelje medicinske etike,a zdravstveni radnici je prihvatataju i danas kao svoju.
Međutim,za razliku od vremena u kojem je Hipokrat radio i djelovao,danas su se ukrstili putevi medicine sa putevima prava,ekonomije,politike,farmacije,genetičkog inžinjeringa,itd.Etika se nameće kao nužni arbitar između ovih nauka i prava i potreba pacijenata,ali i zdravstvenih radnika.
Zakonski okviri
Zbog nepostojanja ministarstva zdravstva na državnom nivou,zakone iz oblasti zdravstva donose entiteti F BiH,RS,te distrikt Brčko.
Zakonski okviri u kojima anestetičari u FBiH djeluju su postavljeni kroz primjenu nekoliko zakona i podzakonskih akata.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti F BiH ,Zakon o sestrinstvu/primaljstvu F BiH,Zakon o pravima pacijenata F BiH su zakoni koji reguliraju zdravstveni sistem entiteta F BiH,a „Plava knjiga „ F BiH predstavlja podzakonski akt koji tretira problematiku standarda i normativa kadra.
U već usvojenim zakonima najavljeni su podzakonski akti koji će detaljnije pojasniti pitanja specijalizacija pojedinih zdravstvenih kadrova,između ostalih i anestetičara.
Anestetičaraska praksa
Anestetičar u svojoj praksi djeluje unutar anestetziološkog tima kojeg predvodi specijalista anesteziolog(„Plava knjiga F BiH“ 2014.).
Njegove svakodnevne obaveze su održavanje i testiranje opreme i aparature,pripremanje potrebnih lijekova i materijala,prijem i nadzor pacijenta(preoperativni,intraoperativni i postoperativni),rad unutar anesteziološkog tima tokom operativnih zahvata,KPCR-a,te pratnja vitalno ugroženih pacijenata.
Etika vs zakon
Riječ etika ima svoj korijen u grčkoj riječi ethos,što znači običaj,naviku,a kao nauka je dio filozofije. Usvakodnevnom životu kada spomenemo tu riječ na umu imamo moralnost,pravičnost i čistoću neke profesije.
Riječ versus u latinskom jeziku znači;naspram,protiv,a njena skračenica vs se koristi u engleskom jeziku.
Anestetičar se u svojoj svakodnevnoj praksi susreće sa različitim situacijama koje ga tjeraju na samostalno odlučivanje i poduzimanje određenih medicinsko-tehničkih radnji,a sve u cilju benefita pacijenta i povoljnog ishoda njegovog liječenja ili KPCR-e.Svako samostalno djelovanje izvan anesteziološkog tima predstavlja vanzakonsko djelovanje ,iako se donekle može pokrivati činjenicom da anestetičar djeluje prema uputstvu anesteziologa.
Kako drugačije nego etičkim motivima opravdati samostalno djelovanje kod KPCR-e,nastavak već započete anestezije zbog spriječenosti anesteziologa ili započinjanje hitne zbog životne ugroženosti pacijenta ili unesrećenog.Takva situacija za anestetičara postaje pravno nesigurna,ali za pacijenta je potpuno opravdana.
Prilikom transporta vitalno ugroženog pacijenta često smo u situaciji da donosimo odluke i hitno reagujemo prema svome znanju i vještinama.Tu se sukobljava zakon i praksa.
S obzirom na prirodu posla i mnoge nepredviđene situacije,anestetičar se često nalazi u procjepu između etičkih normi i zakona u okviru kojih pruža zdravstvenu zaštitu.On djeluje u okviru anesteziološkog tima,gdje je anesteziolog vođa istog,ali spomenute nepredviđene i vanredne situacije ga prisiljavaju da ponekad donosi odluke i postupa po svome znanju,a sve zbog benefita pacijenta.U takvim situacijama etika se stavlja naspram zakona,postojećeg,ali promjenjivog(Nula regula sine exceptione!),koji je ponekad previdio česte „vanredne situacije“.Postavlja se pitanje da li mijenjati običaje,tj. praksu,mijenjati zakonska rješenja ili obadvoje.U interesu svih;doktora,anestetičara,ali i pacijenata je da smo što rjeđe u tom „zamagljenom“ prostoru.Jedno je sigurno,kada je unesrećenom ili bolesnom potrebna pomoć,on je i očekuje,od prvog koji mu je zna i ima čime ukazati.Kod urgentnih situacija brzi pregled-gledaj,slušaj,osjeti- traje deset sekundi,tri-četiri minuta bez kisika vode u decerebraciju,a zlatni sat traje samo sat .Ne možemo uvijek čekati onoga koga spominje zakon da bi reagovali,jer bit će prekasno za pacijenta,a tada svaki zakon za njega i njegove najbliže je nebitan.Moramo imati na umu da smo svi mi potencijalni pacijenti.
I ovu oblast je potrebno dodatno urediti poboljšati postojeća zakonska rješenja i praksu,jer su sve češći sudski procesi protiv zdravstvenih radnika znak da nije bitna „dobra namjera“ i etičko postupanje,nego zakonski okvir,kojeg svakako moramo poštovati.
Etički je prema pacijentu pružiti najbržu i najbolju moguću uslugu u najkraćem roku,ali isto tako ta usluga mora biti bazirana,osim na iskustvu,i na znanju.Dakle,pacijent očekuje uslugu onoga „ko zna“.Kako se naš obrazovni sistem odnosi prema savremenoj anesteziološkoj praksi i potrebama pacijenata dovoljno govore podatci da se u okviru nastavnih programa srednjih medicinskih škola,ali i fakulteta zdravstvenih studija ,anesteziologija ne tretira kao zasebna nauka,nego se fragmentarno,nedovoljno i na potpuno arhaičan način izučava u sklopu hirurgije.
Nevjerovatna je činjenica da se u aktuelnim udžbenicima i dalje ,kao anestetici, navode eter i hloroform,a da se anestetik aplicira preko Schimmelbuchove maske!!!!???? Kako sa ovako,u najmanju ruku, neozbiljnim nastavnim planovima i programima pružiti uslugu zasnovanu na znanju?Očigledno je ovaj problem prebačen na savjest anestetičara i na njegovu dobru volju da uči i usklađuje svoju praksu sa savremenim saznanjima i sa svjetskim trendovima.
Zdravstveni sistem očekuje od nas da pružimo uslugu,poštujemo zakon,uštedimo sredstva,te odgovorno pristupimo svome poslu.Donosioci odluka u ovom sistemu moraju napraviti reinžinjering u sistemu obrazovanja,ali i primjeniti zakonske propise koje su sami donijeli,a sve u cilju sprovođenja postavljenih zadataka.
Znanje, ključ uspjeha
Pacijent očekuje uslugu onoga ko mu je zna pružiti.Anestetičaru je neophodno znanje,kako bi adekvatno radio svoj posao.Anesteziologu je potreban saradnik koji zna sprovesti u djelo planiranu anesteziju ili intervenciju.Očigledno je da dosadašnji način anestetičarske prakse funkcioniše,ali i sami znamo kako i sa koliko rizika.Potreban je potpuni reinžinjering obrazovanja anestetičara kroz formalno obrazovanje.Potrebna infrastruktura za to postoji,s obzirom na postojanje zdravstvenih fakulteta i zakonske osnove za specijalizacije u zdravstvenoj struci.To bi bio i način da uskladimo svoj rad i obrazovanje sa evropskim i svjetskim standardima,kojima,nadamo se,stremimo.Približavanje etičkih principa i zakonske regulative je sasvim izvodivo i relativno lahko uz postojeća zakonska rješenja,koja je potrebno samo malo izmijeniti i prilagoditi realnim potrebama.
Literatura
Zbog nepostojanja ministarstva zdravstva na državnom nivou,zakone iz oblasti zdravstva donose entiteti F BiH,RS,te distrikt Brčko.
Zakonski okviri u kojima anestetičari u FBiH djeluju su postavljeni kroz primjenu nekoliko zakona i podzakonskih akata.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti F BiH ,Zakon o sestrinstvu/primaljstvu F BiH,Zakon o pravima pacijenata F BiH su zakoni koji reguliraju zdravstveni sistem entiteta F BiH,a „Plava knjiga „ F BiH predstavlja podzakonski akt koji tretira problematiku standarda i normativa kadra.
U već usvojenim zakonima najavljeni su podzakonski akti koji će detaljnije pojasniti pitanja specijalizacija pojedinih zdravstvenih kadrova,između ostalih i anestetičara.
Kako drugačije nego etičkim motivima opravdati samostalno djelovanje kod KPCR-e,nastavak već započete anestezije zbog spriječenosti anesteziologa ili započinjanje hitne zbog životne ugroženosti pacijenta ili unesrećenog.Takva situacija za anestetičara postaje pravno nesigurna,ali za pacijenta je potpuno opravdana.
Prilikom transporta vitalno ugroženog pacijenta često smo u situaciji da donosimo odluke i hitno reagujemo prema svome znanju i vještinama.Tu se sukobljava zakon i praksa. Zdravstveni sistem očekuje od nas da pružimo uslugu,poštujemo zakon,uštedimo sredstva,te odgovorno pristupimo svome poslu.Donosioci odluka u ovom sistemu moraju napraviti reinžinjering u sistemu obrazovanja,ali i primjeniti zakonske propise koje su sami donijeli,a sve u cilju sprovođenja postavljenih zadataka.